Program za branitelje



Polazeći od Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske, te od sadržaja Deklaracije o Domovinskom ratu, donesene 13.10.2000.godine u Zastupničkom domu Hrvatskog Državnog Sabora, u kojoj se, između ostalog: ističe da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države, potvrđuje da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj, kaže da je temeljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelovanje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcioniranje državnih tijela kao najbolji način za daljnju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata. Članstvo ABH zalaže se za trajno promicanje istine o Domovinskom ratu kao pravednom, legitimnom, obrambenom i osloboditeljskom, u kojem je Republika Hrvatska branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. Stoga, radi zaustavljanja politizacije Domovinskog rata, radi davanja odgovora na već znana pitanja hrvatskih branitelja i svih naših građana: Zašto smo se borili?

Gdje su naši najmiliji?

Zašto nema heroja Domovinskog rata?

Zašto su hrvatski branitelji posljednjih godina stigmatizirani, marginalizirani, stambeno nezbrinuti, deložirani iz stanova za koje su im nadležna državna tijela izdala pravovaljane isprave? Zašto djeca poginulih, ranjenih i teško oboljelih hrvatskih branitelja ne mogu sa ponosom istaći žrtvu svojih očeva, naprotiv, čak im se i umanjuju njihova stečena prava? Zašto ne vjerujemo Haaškom sudu?

Zašto se ne istražuje i optužuju osumnjičeni pripadnici agresora za počinjenje evidentnih ratnih zločina na štetu građana Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata? Koja je cijena normalizacije odnosa sa susjednom Srbijom, Crnom Gorom? Što se poduzima sa tužbom pred Međunarodnim sudom u Haagu koju je Republika Hrvatska podigla protiv Srbije i Crne Gore radi izvršene agresije i naplate prouzročene mjerljive ratne štete hrvatskom gospodarstvu i svim našim žrtvama agresivnog rata? poštujući sadržaj, temeljna načela, odnosno “ratio” Deklaracije o Domovinskom ratu, ABH se opire reviziji novije hrvatske povijesti i brisanju sjećanja hrvatskih građana, posebno našim mlađim naraštajima, o tome tko je bio agresor, a tko žrtva u nametnutom nam Domovinskom ratu. Radi zaštite dostojanstva sudionika Domovinskog rata smatramo da hrvatsko pravosuđe može procesuirati pojedine slučajeve pojedinačnih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku, tijekom Domovinskog rata, ali samo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje, jer u to vrijeme nisu na pravnoj snazi ni bila pravna rješenja za utvrđivanje tzv. zapovjedne kaznenopravne odgovornosti.

U tom smislu, ABH se zalaže za: puštanje na slobodu i obranu sa slobode svih 350 zatočenih, utamničenih hrvatskih branitelja, protiv kojih je DORH, na čelu sa Mladenom Bajićem, najvećim neprijateljem hrvatskog branitelja, pokrenuo postupak za počinjenje navodnog zločina u Domovinskom ratu, bilo na bazi individualne ili zapovjedne odgovornosti. Naime, na svjedoke se više i ne može utjecati, jer je vrijeme učinilo svoje, a najvažnije, sva ta navodna kršenja kaznenog zakona događala su se u stanju društvenog kaosa i borbe za goli opstanak hrvatskog naroda i države Hrvatske, dakle u stanju simboličnog prekoračenja elementarnog prava na nužnu obranu. Tih zločina ne bi ni bilo da nije bilo surove, i okrutne agresije na RH, da svakom hrvatskom branitelju kojemu se sudi za navodni zločin u ratu, država i vlada mora osigurati pravično suđenje, što sada nije slučaj, jer hrvatskim braniteljima ne sude „njima jednaki“, kao je to zapisano i određeno još od 1215. godine u Magna Charta Libertatum –Velikoj povelji slobode. Naime, suci i suci porotnici nisu hrvatski branitelji, nisu bili u ratu, i stoga ni ne mogu shvatiti opći društveni i vojni kontekst svih tih ratnih događanja, strahove, strepnje,otpore, duhovna proživljavanja, te motivaciju. Sramota je za hrvatsku vlast, da u ovih dvadeset godina nema gotovo ni jednog istinskog hrvatskog branitelja iz tzv. borbenog sektora u poroti općinskih, županijskih sudova, a o drugim instancama da i ne govorim. Ta mjesta su popunjena sa kadrovima koji su simpatizeri vladajućih stranaka na konkretnom području, uz pokojeg „antifašistu“ ili „poštenog“ pripadnika bivših službi sigurnosti, osiguranje besplatne pravne pomoć svim okrivljenim hrvatskim braniteljima za zločine počinjene u Domovinskom obrambenom ratu, jer se na postojeći način pravne obrane, financijski uništavaju cijele obitelji okrivljenih hrvatskih branitelja, promjenu postojećeg režima i mjesta izdržavanja kazne za već osuđene hrvatske branitelje, u posebnim ustanovama, jer oni nisu išli u Domovinski rat radi ostvarenja osobnih interesa, već iz altruističkih, domoljubnih i duboko humanih i vjerskih osjećaja pomoći bližnjemu u nevolji, pomoći svojoj državi i boriti se na strani dobra protiv zla, za pravdu protiv nepravde, pravno onemogućavanje neshvatljivog pravnog šikaniranja, dosad neviđeno u civiliziranom svijetu, koje omogućava da se našim suborcima sudi punih 18 godina, poput Mihajla Hrastova, kojega se triput oslobađa i ponovno mu se sudi, što je sramota za hrvatskih pravni sustav, a ta duševna patnja i nepodnošljiva obiteljska drama Hrastovljevih, ali i mnogih drugih, Orlovića, Radića, Marasa i z Bjelovara, kojim se sudi već 4 put, mora se odmah prekinuti, osnivanje Ureda za istraživanje ratnih zločina na štetu građana Republike Hrvatske, jer DORH, na čelu sa Mladenom Bajićem tu ustavnu i zakonsku zadaću nije odradio, zašto će snositi političku i kaznenopravnu odgovornost. Odgovorni u DORH-u su se oglušili na kazneni progon odgovornih za smrt i zvjerska mučenja preko 15 000 poginulih tijekom Domovinskog rata, “oprostili“ su kazneni progon svim krvnicima odgovornim za smrt 3463 mučenih i pobijenih, a potom pokopanih u 143 masovne grobnice na području Republike Hrvatske, za prouzročenu štetu nanesenu najmanje za 500 000 prognanih i raseljenih osoba, žrtava velikosrpske agresije, za materijalnu štetu u visini od najmanje 32 milijarde EUR-a. Taj Ured raditi će po načelima svjetski poznatog Ureda za lov na nacističke ratne zločince, koji je utemeljio Simon Wiesenthal, a volonterski će za taj rad angažirati najmanje 20 000 tisuća stručnih i umirovljenih hrvatskih branitelja, logoraša i invalida Domovinskog obrambenog rata, koji su i sami bili žrtve i poznaju svoje krvnike. Akcija za bolju Hrvatsku će prati stanje pravne uređenosti i oživotvorenja prava i obveza hrvatskih branitelja, obitelji poginulih, nestalih, hrvatskih ratnih vojnih invalida, raseljenih, prognanih, izbjeglih i svih stradalnika Domovinskog rata, te davati rješenja na otvorena pitanja i svakodnevne probleme sa kojima se susreće naša braniteljska populacija, osobito koja se odnose na:

neodgovarajuću administrativnu primjenu definicije pojma “hrvatski branitelj”, što izaziva niz nedoumica, omogućava stvaranje poslijeratnih „branitelja“. Dakle, potencira manipulaciju oko broja i vrste “hrvatskih branitelja”. Slijedom toga, zalažemo se za dubinsku, temeljitu i mjerodavnu provjeru ratnog puta svih upisanih u Registar hrvatskih branitelja, kako bi se konačno utvrdilo tko je u taj Registar upisan na temelju falsifikata, zabunom ili „greškom“, ali i tko još uvijek nije u tom Registru, a prema svojem nedvojbeno utvrđenom konkretnom doprinosu, prema zakonskim kriterijima, zaslužuje imati časni status hrvatskog branitelja, uređenje položaja hrvatskog branitelja (koje s nezadovoljstvom pratimo) u novoj, naddržavnoj tvorevini EU, u koju nas naše političko i državno vodstvo usmjerava, no, još uvijek ništa nije javno rečeno o statusu hrvatskog branitelja u toj političkoj i naddržavnoj tvorevini, nezaposlenost, marginaliziranje, jednostrano umanjivanje mirovina, čak i obiteljima poginulih branitelja, deložiranje razvojačenih hrvatskih branitelja, HRVI-a, članova obitelji poginulih, raseljenih, izbjeglih, prognanih i svih drugih stradalnika Domovinskog rata, što sve izaziva niz osobnih i obiteljskih trauma, frustracija, psihičkih oboljenja, pa i najtežih ljudskih drama, suicida, koje stanje ćemo odmah mijenjati na bolje, izostanak sustavnog kadroviranja, poticanja prekvalifikacije, doškolovanja, školovanja, karijernog napredovanja u službi za hrvatske branitelje, ili stradalnike Domovinskog rata, koji su još uvijek zaposleni u sustavu državne uprave, (i koji su imali sreće preživjeti razno razna maltretiranja, “reforme”,”preustroje”, ”depolitizacije”, uručivanje nezakonitih otkaza, ukidanja radnih mjesta i slično), sa tendencijom ignoriranja njihove osobne žrtve, sposobnosti, stručnosti, hrabrosti, požrtvovnosti i altruizma koju su iskazali u Domovinskom ratu, izostanak stvarne mogućnosti društvenog i javnog angažmana hrvatskih branitelja, nedovoljno valoriziranje njihovog doprinosa obrani i oslobađanju Republike Hrvatske i zaštiti sloboda i prava svih njenih građana, posebno u sredstvima javnog priopćavanja, osobito u emisijama naše javne, državne televizije, izostanak afirmativnih tekstova, umjetničkih radova, filmova, te primjerenih znanstveno nastavnih programa kako bi se generacije naših školaraca kvalificirano i relevantno upoznale sa istinom o Domovinskom ratu, nedovoljno afirmativno isticanje žrtve, vojnog umijeća, odlučnosti i hrabrosti hrvatskih branitelja, minoriziranje pojedinih obljetnica bitaka ili tragedija tijekom Domovinskog rata, izostanak moralne satisfakcije, kao tradicionalan, civilizacijski i opće usvojen simboličan znak državne zahvale svojim braniteljima, jer još uvijek nisu dodijeljene ratne medalje sudionicima značajnih, sudbonosnih obrambeno-oslobodilačkih akcija izvođenih od samih početaka Domovinskog rata do okončanja ratnih djelovanja, npr. braniteljima Dubrovnika, Gospića, Pakraca, sudionicima akcija: Plitvička jezera, obrane Pakraca, na dan 01.03.1990. godine, “Otkos” u Zapadnoj Slavoniji, Miljevački plato, Maslenica, Peruča, Medački Džep, sudionicima višegodišnje akcije “Poskok” na Velebitu iz redova Specijalne policije MUP-a RH, sudionicima akcije “Una”, izvedene na samom kraju Domovinskog rata, koje akcije su sve redom bile legitimne, legalne i odobrene od strane tadašnjeg najvišeg državnog i vojnog vrha Republike Hrvatske, neselektivnu primjenu prava iz mirovinskog osiguranja prema hrvatskim braniteljima, uz nedopustivo “bujanje” zahtjeva za novim umirovljenjima, uglavnom mlađih osoba sa braniteljskim statusom, što je jasan znak gubitka interesa državne vlasti za zadržavanje ovih kategorija građana u sustavu primjerenog radnopravnog statusa, osobito u sustavu naše državne uprave. Sukladno tome, ABH traži:

intenziviranje rada svih državnih službi, korištenje sve raspoložive znanstvene tehnologije i odgovarajućih sofisticiranih znanstveno tehničkih metoda radi pronalaska više od 1028 nestalih osoba tijekom Domovinskog rata, očuvanje, kao nacionalnog interesa i korištenje naših pozitivnih i pobjedonosnih vojnih znanja i ratnih iskustva stečena u Domovinskom ratu i to u svim sastavnicama hrvatskih oružanih snaga,posebno u postrojbama pobjedničke Hrvatske vojske i policije, oživotvorenje, od Predsjedništva Hrvatskog sabora prihvaćene (29.10.2002.godine) Inicijative za uspostavu i izgradnjuMemorijalnog centra stradanja hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost, brigu o civilnim stradalnicima Domovinskog rata koji nemaju primjereno pravno uređena prava iz radnog odnosa, mirovinskog, zdravstvenog i socijalnog osiguranja, te su u bitnom prikraćeni u odnosu na druge građane Republike Hrvatske, osobito djeca, osobe mlađe i starije životne dobi, koji su prošli svu tragediju rata, stambeno zbrinjavanje prisilno raseljenih, izbjeglih i prognanih osoba, žrtvi agresije, u trošku Republike Hrvatske, u krajevima i prostorima gdje su doživjeli egzodus i stvoriti im životne uvjete za gospodarski opstanak na tim područjima, otkup stanova pod povoljnijim uvjetima, hrvatskih branitelja koji zbog slabijeg imovinskog stanja i intenzivnog borbenog angažmana u tijeku Domovinskog rata nisu bili u mogućnosti pravodobno izvršiti (oko 1000 pripadnika Hrvatske vojske i policije) kao što su to prethodno učinili njihovi ratni suborci, prioritetno omogućiti korištenje tog nasilno ukinutog prava početkom 2000 godine. Stambeno nezbrinutim hrvatskim braniteljima omogućiti stambeno zbrinjavanje prema posebnim (poticajnim) programima stambenog zbrinjavanja, uvažavajući između ostalih, uobičajenih kriterija i kriterij njihovog osobnog sudjelovanja u obrambeno oslobodilačkim akcijama i ratni staž tijekom Domovinskog rata, omogućavanje dodatnog rada i zarade branitelja (posebice umirovljenih), oslobađajući u tom slučaju poslodavce nekih doprinosa i uplata, ako su neki od umirovljenika radno sposobni i ako se ponovno žele vratiti u svijet rada, bez ukidanja stvarno ostvarenih prava na mirovinu, dubinsku reviziju statusa hrvatskih branitelja, poštujući postojeće zakonske kriterije, pritom se rukovodeći ključnim kriterijem sudjelovanja u obrani RH na „prvoj crti“, transparentniji, primjereniji, realniji i pravedniji sustav financiranja mnoštva naših braniteljskih udruga, bez nepravednih majorizacija, kako bi se onemogućila politička manipulacija i možebitne financijske zlouporabe novca poreznih obveznika, da Fond hrvatskih branitelja bude reprezent svih dijelova braniteljske populacije, te inzistira na njegovoj depolitizaciji, što sada nije slučaj. Posebno jer u tom Fondu uopće nema predstavnika više desetaka tisuća branitelja iz prvih dana Domovinskog rata pod okriljem tadašnjeg Ministarstva unutarnjih poslova RH, nema predstavnika obitelji poginulih branitelja, pripadnika gardijskih brigada HV-a i Specijalne policije MUP-a RH i najvažnije, sadašnji članovi Uprave tog Fonda još uvijek nisu ispoštovali zakonsku proceduru i volju vlasnika dioničkih udjela, jer uopće nije ni pokušano pronalaženje odgovarajućeg modela za sazivanje skupštine dioničara i slušanje njihove volje, kako bi se spriječile zlouporabe, privatiziranja i začahurivanje tzv. “vječnih” članova Uprave Fonda i mogući financijski promašaji sa nesagledivom štetom u raspolaganju imovine Fonda. ABH čini i činit će sve da se Domovinski rat i hrvatski branitelji istinito i realno prikažu hrvatskoj i svjetskoj javnosti, osobito mladim naraštajima i to na način koji je jedino moguć jer su bili požrtvovni, domoljubivi, slobodoljubivi, pravdoljubivi i hrabri ratnici, zaslužni za opstojnost Republike Hrvatske, hrvatskog naroda i svih njenih građana u najsudbonosnijim danima naše novije povijesti.

Zagreb, 05.04.2011. godine.